čestica, katastarska

Također: čestica, katastarska

Definicija: Osnovna prostorna jedinica katastra nekretnina. Dio je područja katastarske općine, odnosno katastarskog područja na moru, određen brojem katastarske čestice i njezinim granicama. Jedinstveni identifikator katastarske čestice sastoji se od matičnog broja katastarske općine, odnosno katastarskog područja na moru i broja katastarske čestice. Granice katastarske čestice mogu biti međe ili druge granice koje određuju pravni odnosi na Zemljinoj površini uređeni posebnim propisima. Unutar granica građevnog područja i na građevinskom zemljištu izvan granica toga područja granice katastarske čestice mogu biti i granice građevne čestice, a na morskoj obali i granica koju čini crta srednjih viših visokih voda, odnosno druga crta koja služi za određivanje granice pomorskoga dobra.

Vidi: katastar nekretnina; općina, katastarska; zemljište, građevinsko; crta srednjih viših visokih voda

Područje: katastar i zemljišna knjiga

EN: parcel

FR: parcelle; parcelle cadastrale

DE: Flurstück