Geodetsko informatički rječnik

Definicija: U komasaciji, dio zemljišta pravilnog oblika omeđen sa svih strana putovima.

Područje: inženjerska geodezija

Definicija: Grafički prikaz podataka, obično u stupcima i retcima, najčešće izraženih brojčanim vrijednostima.

Područje: matematika

EN: table

FR: table

DE: Tabelle

Definicija: Tablica boja dobivena od tri polazne boje i njihovih različitih tonskih vrijednosti otisnutih u različitim kombinacijama, jedne iznad drugih.

Vidi: vrijednost, tonska

Područje: kartografija

EN: chart, colour

FR: charté de couleurs

DE: Farbtafel

Definicija: Karta iz staroga Rima, iz druge polovice IV. st., sačuvana u kasnijim prijepisima i preradama. Na karti, širine 34 cm i dužine 6,75 m, shematski je prikazan antički svijet s rimskim cestama, rijekama, morima, naseljima i udaljenostima među njima. Posebno je značajan prikaz hrvatskih krajeva na toj karti s tadašnjim antičkim naseljima. Ime je dobila po Konradu Peutingeru (1459–1547), posjedniku karte prije njezina prvog objavljivanja.

Područje: kartografija

EN: Tabula Peutingeriana; table, Peutinger

FR: Tabula Peutingeriana; Table de Peutinger

DE: Tabula Peutingeriana; Tafel, Peutingersche

Definicija: Mjerni instrument za određivanje horizontalnih pravaca, duljina i visinskih razlika. Postoje vrlo različite konstrukcije tahimetara, od jednostavnih optičkih, kojima se duljine mjere pomoću daljinomjernih niti ili optičkoga klina uz primjenu daljinomjerne letve na cilju, do složenih elektroničkih tahimetara – univerzalnih geodetskih instrumenata s ugrađenim mikroprocesorom, automatskim zapisom i računalom s mnogobrojnim mogućnostima mjerenja i računanja do automatizacije cijeloga mjernog procesa uz daljinsko upravljanje.

Vidi: niti, daljinomjerne; letva, tahimetarska; dijagram-tahimetar; daljinomjer s dvostrukom slikom; daljinomjer, elektronički; tahimetar, elektronički

Područje: mjerni instrumenti

EN: tacheometer; tachymeter; theodolite, stadia

FR: tachéometre; tachymetre

DE: Tachymeter

Definicija: Tahimetar koji reducira koso mjerene duljine u horizontalnu ravninu, odnosno omogućuje očitanje horizontalne duljine, a često i visinske razlike.

Vidi: tahimetar; udaljenost, horizontalna; redukcija kose duljine na horizont; daljinomjer s dvostrukom slikom; dijagram-tahimetar

Područje: mjerni instrumenti

EN: tacheometer, self-reducing; tacheometer, autoreducing

FR: tachéometre auto-réducteur

DE: Tachymeter, selbstreduzierendes; Reduktionstachymeter

Definicija: Teodolit s elektroničkim daljinomjerom za mjerenje duljine. Daljinomjerna jedinica može se dodavati teodolitu kao modul ili je ugrađena u teodolit – integrirani elektronički tahimetar ili mjerna stanica (eng. total station). Različite su građe i konstruktivnih rješenja od optičkog očitanja kutova (optički teodolit s daljinomjernim modulom) do automatiziranog mjerenja s digitalnim pokazivanjem i digitalnim zapisnim uređajem. U stalnom su razvoju i danas se prema namjeni i točnosti dijele na više skupina.

Vidi: teodolit; tahimetar

Područje: mjerni instrumenti

EN: tacheometer, electronic; tachymeter, electronic; stadia instrument, electronic

FR: tachéometre électronique; tachymetre électronique

DE: Tachymeter, elektronisches

Vidi: tahimetar, elektronički; stanica, mjerna

Definicija: Elektronički tahimetar srednje razine točnosti, koji se primjenjuje u lokalnoj izmjeri, građevinskim radovima i industriji.

Područje: mjerni instrumenti

DE: Tachymeter, einfaches elektronisches

Definicija: Elektronički tahimetar kojem je osnovna karakteristika preciznost mjerenja, a automatizacija i daljnja obrada ima sporedno značenje. Mjerne nesigurnosti iznose do 1 mm + 1 ppm.

Područje: mjerni instrumenti

DE: Präzisionstachymeter

Definicija: Elektronički nemotorizirani tahimetar više razine točnosti, s kompleksnijom programskom podrškom i priborom što mu omogućuje primjenu za sve statičke mjerne zadatke.

Vidi: stanica, mjerna

Područje: mjerni instrumenti

DE: Standard-Tachymeter, elektronisches

Definicija: Motorizirani elektronički tahimetar kojim se uz potpunu automatizaciju mjerni zadaci izvršavaju brže, što ima značenje pri ponavljanju mjerenja (monitoring) i snimanju detalja. U ručnih tahimetara s motornim pozicioniranjem opažač precizno vizira, a za grubo pozicioniranje memorirani su poznati kutovi, odnosno koordinate stajališne i ciljne točke. U motoriziranih tahimetara sa senzorikom za traženje cilja, ciljne točke se automatski detektiraju. Mjeritelj više nije uz instrument, već daljinski upravlja funkcijom tahimetra. Posebna je primjena za mjerenje prema pokretnim ciljevima (kinematički mjerni modul) s mogućnosti nadzora pokretnih objekata i upravljanja njima (elemenata strojeva, građevinskih strojeva). U praktičnoj primjeni postoje i različiti nazivi, kao npr. automatski tahimetar, servotahimetar, robot-tahimetar ili motorizirani računalni tahimetar s automatskim viziranjem.

Područje: mjerni instrumenti

Definicija: Skupni izraz za mjerne metode kojima se može brzo izvoditi izmjera terena u tlocrtu i visini i potrebnoj točnosti za kartiranje u zadanome mjerilu. U optičkoj tahimetriji određuje se položaj novih točaka mjerenjem pravaca, daljina i visinskih razlika sa stajališta instrumenta prema tahimetarskoj letvi koja se postupno na njih postavlja. Kod elektroničke tahimetrije proces mjerenja znatno je ubrzan automatizacijom, digitalnim pokazivanjem podataka i zapisom, a povećani su doseg i točnost mjerenja. Na krajnjoj točki dužine postavlja se reflektor.

Vidi: tahimetar; tahimetar, elektronički; letva, tahimetarska; određivanje točaka; reflektor

Područje: praktična geodezija

EN: tacheometry

FR: tachéométrie

DE: Tachymetrie

Definicija: (1) Jedna od trigonometrijskih funkcija. (2) Tangens šiljasta kuta pravokutnog trokuta je kvocijent , gdje je a duljina katete nasuprot kuta , a b duljina druge katete trokuta.

Vidi: funkcije, trigonometrijske

Područje: matematika

EN: tangent

FR: tangente

DE: Tangens

Definicija: (1) Pravac koji dodiruje krivulju u jednoj točki. Jednadžba tangente na graf derivabilne funkcije (krivulje) u točki grafa je , gdje je derivacija funkcije f u točki . (2) Tangenta plohe leži u tangencijalnoj ravnini plohe, dodiruje plohu u jednoj točki i tangenta je neke krivulje na plohi u toj točki.

Područje: matematika

EN: tangent (line)

FR: tangente

DE: Tangente; Berührende

Definicija: Kratica od Transmission Control Protocol. Jedan od dvaju osnovnih protokola u TCP/IP-u. TCP dijeli podatke u pakete i omogućava njihovo sigurno prenošenje preko mreže.

Područje: informatika

EN: TCP (Transmission Control Protocol)

Definicija: Skup mrežnih protokola kojima se određuje način slanja poruka preko interneta.

Vidi: protokol

Područje: informatika

EN: TCP/IP (Transmission Control Protocol/Internet Protocol)

Definicija: Kratica od Time Dilution of Precision. Utjecaj geometrijske konfiguracije na prirast pogreške vremenske sastavnice pri pozicioniranju.

Vidi: DOP

Područje: satelitska i fizikalna geodezija

EN: TDOP (Time Dilution of Precision)

Definicija: Kratica od Tracking and Data Relay Satellite. Geostacionarni satelit namijenjen za komunikaciju između prijemnih stanica na Zemlji i satelita kao što je na primjer Landsat.

Područje: fotogrametrija i daljinska istraživanja

EN: TDRS (Tracking and Data Relay Satellite)

Definicija: Visokoškolska geodetska institucija osnovana 1908. godine u Zagrebu, preteča Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Područje: geodezija

Definicija: (1) Djelatnost i sredstva kojima je cilj proizvodnja materijalnih dobara i time olakšavanje uvjeta ljudskog života; obuhvaća projektiranje, mjerenje, konstruiranje, građenje, sirovine i materijale, energiju, informacije, promet i dr. (2) Metoda ili postupak koji se primjenjuje pri savladavanju praktične strane nekog posla ili proizvodnje (npr. glazbena tehnika, kartografska tehnika, crtačka tehnika, slikarska tehnika, športska tehnika itd.) (3) Općenito vještina, umješnost, umijeće, spretnost, način rada, postupak. (4) Kratica za tehničke znanosti. (5) Kratica za tehnički fakultet ili srednju tehničku školu. (6) Mehanizacija, područje mehanizirane proizvodnje. (7) Bijela tehnika (vezani dvočlani izraz) označava kućanske aparate (obično bijele boje, kao hladnjaci i dr.) (8) "Tehnika narodu" (fraza) parola iz sredine XX. st., upotrebljava se također ironično kad alat nije dobar i sl.

EN: technics; technique

FR: technique

DE: Technik

Definicija: Disciplina koja obuhvaća melioracije, komasacije, navodnjavanje, gospodarenje vodama u blizini naselja, odvodnjavanje, pripremanje vode za piće ili drugu vrstu upotrebe, izgradnju cesta, zaštitu od poplava, zaštitu prirode, krajolika i okoliša, gospodarenje otpadom, recikliranje i deponiranje. Kulturna tehnika nekad se mogla studirati na Geodetskom fakultetu u Zagrebu, a danas postoje takvi studiji npr. na austrijskom Universität für Bodenkultur Wien (Studienrichtung Kulturtechnik und Wasserwirtschaft), u Njemačkoj na Universität Rostock (Studiengang Landeskultur und Umweltschutz) i u Švicarskoj na ETH-Zürich (Master-Studium Umweltingenieurwissenschaften).

Područje: geodezija

EN: rural engineering; agricultural engineering

FR: technique de génie rural

DE: Kulturtechnik; Landeskulturtechnik

Definicija: (1) Procesi kroz koje prolazi proizvodnja od početne faze do gotova proizvoda. (2) Procesi kroz koje prolazi materijal ili proizvod pri svom preoblikovanju. (3) Sredstva i uređaji kojima se obavlja neki posao. (4) Materijali, izvori energije, računala i računalni sustavi, robotizacija, komunikacije. (5) Sinonim za tehniku. (6) Razvijanje i osmišljavanje proizvodnih i drugih procesa (npr. kemijska tehnologija, mehanička tehnologija, biotehnologija, medicinska tehnologija, vojna tehnologija). (7) Sustav koji povezuje znanost, znanje i gospodarstvo s ciljem stvaranja što bogatijeg društva. (8) Grafička tehnologija, tekstilna tehnologija, tehnologija prometa i transport znanstvena su polja unutar znanstvenog područja tehničkih znanosti. (9) Opća ili bekmanovska tehnologija je znanost o povezanosti i međudjelovanjima tehnike, gospodarstva i društva.

EN: technology

FR: technologie

DE: Technologie

Definicija: (1) U trodimenzionalnoj grafici digitalni prikaz površine objekta. (2) Frekvencija promjene i uređenja tonova snimke.

Područje: (1) informatika; (2) fotogrametrija i daljinska istraživanja

EN: texture

FR: texture

Definicija: Dio geologije koji proučava procese i promjene u stjenovitim, masivnim i taložnim tvorevinama od kojih se sastoji litosfera s obzirom na njihov postanak, razvoj i međusobne odnose te tektonske pokrete.

EN: tectonics

FR: tectonique

DE: Tektonik

Definicija: Zajednički naziv za odašiljanje, prijenos i primanje informacija (zvuka, slika i teksta) na velike udaljenosti s pomoću telekomunikacijskih sredstava. Poštanski promet, brzojav, telegraf, telefon, radio, televizija, teleprinter, internet itd.

Područje: informatika

EN: telecommunications

FR: télécommunications

DE: Telekommunikationen

Definicija: Konferencija koja se održava preko telefonske ili računalne mreže.

Područje: informatika

EN: teleconference

Definicija: Udruživanje različitih telekomunikacijskih sredstava (računalo, telefon, televizija) u međusobno povezan sustav radi bržeg i boljeg prijenosa informacija.

Područje: informatika

EN: telematics

FR: télématique

DE: Telematik

Definicija: Optički daljinomjer kojemu je osnovica na stajališnoj točki instrumenta. Postoje dvije osnovne konstrukcije: monokularni (koincidentni) daljinomjer i stereoskopski daljinomjer.

Vidi: daljinomjer, stereoskopski

Područje: mjerni instrumenti

EN: telemeter, rangefinder

FR: télémetre

DE: Telemeter

Definicija: Objektiv mjernog dalekozora koji se sastoji od sabirnog (pozitivnog) i rastresnog (negativnog) člana. Dodavanjem rastresnog člana znatno se povećava žarišna daljina objektiva te se time postiže i veće povećanje dalekozora, ali uz relativno kratku mehaničku duljinu dalekozora.

Napomena: Negativni član objektiva smješten je u posebnoj kratkoj cijevi unutar cijevi dalekozora i koristi se za unutrašnje izoštravanje.

Vidi: dalekozor; izoštravanje, unutrašnje; leća za izoštravanje

Područje: fizika (optika), mjerni instrumenti

FR: téléobjectif

DE: Teleobjektiv

Definicija: Istoznačnica s dalekozor. Međutim, pod pojmom teleskop podrazumijeva se najčešće dalekozor za astronomska opažanja. Teleskopi se dijele na refraktore i reflektore, ovisno o građi objektiva. Refraktori su građeni od leća s promjerom objektiva do 1 m. Reflektori imaju kao objektiv sferno zrcalo, a za veće promjere paraboličko zrcalo zbog stigmatičnosti preslikavanja. Slika se promatra pomoću okulara ili se ispituje na fotosnimci.

Napomena: U svijetu su poznati zrcalni teleskopi: Hale-reflektor promjera zrcala 5 m na Mt. Palomaru u Kaliforniji (1948), s moći razlučivanja ~1,0"; Huble-Space-Telescope promjera 2,4 m (lansiran 1990), s moći razlučivanja ~0,1" (uz naknadnu optičku korekciju zrcala); Very Large Telescope Array (VLT) europskog opservatorija (ESO), s četiri velika međusobno povezana teleskopa sa zrcalom promjera 8,2 m na planini Paranal 2600 m (Čile), a kojima se daljinski upravlja iz Europe (1998). Primjenom adaptivne optike postignuta je moć razlučivanja 0,04".

Vidi: dalekozor

Područje: fizika

EN: telescope

FR: telescope

DE: Teleskop

Definicija: Sprava za projiciranje vizirane točke pri prijenosu orijentacije u tunel kroz okno.

Područje: inženjerska geodezija

Definicija: Standardni internetski protokol za prijavu rada na mreži s udaljenog računala. Omogućuje terminalski rad i povezivanje s udaljenim internetskim poslužiteljem telefonskim pozivom lokalnog računala poslužitelja, pri čem lokalni davatelj usluga poziva adresiranog davatelja usluga.

Vidi: internet

Područje: informatika

EN: telnet

Definicija: Ploha u kojoj je potencijal normalnog polja sile teže jednak realnom potencijalu sile teže za odgovarajuću točku na fizičkoj površini Zemlje (Hirvonen).

Vidi: kvazigeoid; visina, normalna

Područje: satelitska i fizikalna geodezija

EN: teluroid

DE: Telluroid

Definicija: Jedna od triju dimenzija geografskih podataka uz prostornu i vremensku dimenziju.

Područje: kartografija

EN: theme

DE: Thema

Definicija: Stupanj topline, mjeri se u Kelvinima, odnosno stupnjevima Celsijusa.

Područje: fizika

EN: temperature

FR: température

DE: Temperatur

Definicija: Specificirana temperatura za umjeravanje i kalibraciju mjernog instrumenta.

Napomena: U nekim zemljama upotrebljava se koncept normalne temperature. To je temperatura pri kojoj npr. duljina uređaja za mjerenje duljine ima nazivnu vrijednost.

Vidi: temperatura, referencijska

Područje: metrologija

EN: temperature, calibration

FR: température d'etalonnage

DE: Temperatur des Kalibrirens (Einmessens)

Definicija: Određena temperatura za koju vrijedi dopušteno odstupanje za mjerni instrument ili uređaj.

Napomena: (1) Referencijska temperatura za čeličnu vrpcu normalno je temperatura umjeravanja i iznosi 20°C. (2) Ispravak utjecaja razlike temperature za vrijeme mjerenja i dane referencijske temperature (za mjerne vrpce temperatura umjeravanja) naziva se temperaturni ispravak. (3) Uz primjenu mjerne vrpce ispravak je: lαΔt, gdje je: l mjerena duljina, α koeficijent toplinskog širenja (11·10^–6 za čelik), Δt razlika temperatura. (4) Prilikom umjeravanja dužinske granične mjerke određene nazivne duljine usporedbom s poznatim etalonom iste nazivne duljine treba uzeti u obzir i razliku temperatura između ispitivanog uzorka i etalona. Uzmu li se u obzir temperaturni ispravci, izravni rezultat usporedbe izražen kao razlika duljina iznosi: d = l(1+αΔt) – l_e(1 +α_eΔt_e), gdje je l mjerena veličina, tj. duljina umjeravane granične mjerke pri 20°C, l_e duljina etalona pri 20°C kako je dana u njegovoj potvrdi o umjeravanju, α i α_e su koeficijenti toplinskog širenja granične mjerke i etalona, Δt i Δt_e su odstupanja od referencijske temperature od 20°C granične mjerke i etalona. Analogno se može razmatrati i rezultat upotrebe mjerne vrpce i invarne vrpce.

Vidi: umjeravanje; temperatura umjeravanja; ispravak, temperaturni; komparator za mjernu vrpcu

Područje: metrologija

EN: temperature, reference; temperature, standard

FR: température de référence

DE: Bezugstemperatur

Definicija: Instrument za mjerenje horizontalnih kutova ili horizontalnih i vertikalnih kutova. Glavni su mu sastavni dijelovi horizontalni i vertikalni krug, dalekozor i dodatni uređaji za očitanje graduiranih krugova i horizontiranje. Dalekozor se može okretati oko horizontalne osovine i zajedno s alhidadom oko vertikalne osovine. Prema građi i načinu očitanja teodoliti su mehanički (s odvojenim povećalima ili mikroskopima za očitanje dijametralnih mjesta kruga i mehaničkim mikrometrima), optički i elektronički. Prema dodacima, konstrukciji i namjeni teodolit može biti: busolni, daljinomjerni (tahimetar), giroteodolit, ovjesni, repeticijski, astronomski.

Napomena: Postoje različiti dodaci teodolitu koji čine njegovu uporabu svestranom, npr. jednostavni dodaci: okularna prizma, objektivni klin, pentagonalna prizma, zenitni okular, pribor okulara, optički mikrometar (ispred objektiva), predleće, zenitni visak, mjerne saonice, laserski okular, autokolimacijski okular, busola, giroskop (giroteodolit).

Vidi: dio, donji; alhidada; dio, srednji; giroskop; okular, laserski; okular, autokolimacijski

Područje: mjerni instrumenti

EN: theodolite, transit (SAD)

FR: théodolite

DE: Theodolit

Definicija: Teodolit s horizontalnom bazisnom letvom na cilju. Omogućuje najtočnije optičko mjerenje kratkih dužina. Uz poznati razmak vizurnih marki letve (obično 2,000 m) i mjerenjem paralaktičkoga kuta α, dobiva se izravno horizontalna duljina D prema formuli: , odnosno uz l = 2 m: .

Napomena: Potrebno je uzeti u obzir moguću ekscentričnost bazisne letve kad ravnina položena markama ne prolazi i okretajnom osi horizontalne letve.

Vidi: letva, bazisna

Područje: mjerni instrumenti

EN: theodolite with subtense bar

FR: théodolite avec stadia horizontale

DE: Theodolit mit Basislatte

Definicija: Teodolit najviše točnosti za astronomska opažanja.

Područje: mjerni instrumenti

EN: theodolite, astronomical

FR: théodolite astronomique

DE: Theodolit, astronomischer

Također: teodolit, azimutalni

Definicija: Teodolit s giroskopom za mjerenje astronomskog azimuta. Girosustav može biti sastavni dio teodolita ili izveden kao giroskopski dodatak.

Vidi: giroskop; azimut, astronomski

Područje: mjerni instrumenti

EN: theodolite, azimuth; gyro-theodolite; gyroscope, survey

FR: théodolite a gyroscope; gyroscope topométrique; gyroscope topographique

DE: Azimuttheodolit; Gyrotheodolit; Vermessungskreisel

Definicija: Teodolit koji ima ugrađenu busolu na gornjem dijelu alhidade, ili je horizontalni krug čvrsto povezan s magnetskom iglom s kojom se njiše. Kada krug nije aretiran, on se orijentira prema položaju magnetske igle.

Vidi: teodolit

Područje: mjerni instrumenti

EN: theodolite, compass

FR: théodolite-boussole

DE: Bussolentheodolit

Također: teodolit, daljinomjerni

Definicija: Teodolit kojim se osim horizontalnih pravaca mjere duljine i visinske razlike. Duljine se mjere optički ili elektroničkim uređajima.

Vidi: daljinomjer, optički; daljinomjer, elektronički

Područje: mjerni instrumenti

EN: theodolite, stadia; tacheometer; tachymeter

FR: tachéometre; tachymetre

DE: Tachymeter

Također: teodolit, digitalni

Definicija: Teodolit s elektroničkim očitanjem krugova, digitalnim pokazivanjem i elektroničkim zapisnikom.

Vidi: teodolit, elektronički

Područje: mjerni instrumenti

EN: theodolite, digital; theodolite, electronic

FR: théodolite électronique; théodolite a affichage numérique

DE: Digitaltheodolit; Theodolit, elektronischer

Definicija: Teodolit s posebnom izvedbom horizontalnog i vertikalnoga kruga uz primjenu elektroničkog sustava za optoelektroničko očitanje kruga. Kutovi se očitavaju izravno digitalno i/ili mogu biti spremljeni u zapisnom uređaju.

Vidi: teodolit; pokazivanje, digitalno

Područje: mjerni instrumenti

EN: theodolite, electronic

FR: théodolite electronique

DE: Theodolit, elektronischer

Vidi: teodolit, busolni

Definicija: Teodolit sa složenijom građom mikroskopa, s optičkim prijenosom slike krugova (horizontalnog i vertikalnoga kruga). Na taj se način okular mikroskopa nalazi neposredno uz okular dalekozora teodolita.

Napomena: Slika intervala podjele limba koju stvara objektiv mikroskopa u ravnini zaslona vidnog polja ispred okulara mikroskopa mora biti odgovarajuće veličine kod primjene ljestvice za očitanje ili mikrometra. Ako taj uvjet nije zadovoljen, mora se izvesti ispravak očitanja, koji se naziva run-korekcija.

Područje: mjerni instrumenti

EN: theodolite, optical; transit, optical

Definicija: Teodolit posebne (obično ekscentrične) građe primijenjen najviše za izmjeru u rudnicima.

Vidi: teodolit

Područje: mjerni instrumenti

EN: theodolite, suspension

FR: théodolite a suspension

DE: Hängetheodolit

Definicija: Optički teodolit s uređajem za mjerenje kuta repeticijskim postupkom, tj. ponavljanjem mjerenja istoga kuta.

Vidi: teodolit; stezaljka, repeticijska

Područje: mjerni instrumenti

EN: theodolite, repetition

FR: théodolite a répetition

DE: Repetitionstheodolit

Vidi: poučak

Definicija: Matematička teorija za rješavanje problema čuvanja i prijenosa informacije. Postavio ju je i prvi put objavio Claude E. Shannon 1948. godine.

Područje: matematika, informatika

EN: theory, information

FR: théorie de l'information

DE: Informationstheorie

Definicija: Proučavanje pogrešaka mjerenja i njihovih karakteristika, ispitivanje njihova utjecaja na podatke mjerenja i na rezultat jedne ili više međuovisnih mjerenih veličina, te ocjene točnosti rezultata.

Napomena: (1) Dobivanje jednoznačnih rezultata za tražene veličine glavni je zadatak i svrha računa izjednačenja, te je svaka teorija pogrešaka povezana s tim računom. (2) Prema prihvaćenoj terminologiji pogreškom se označuje odstupanje od istinite vrijednosti veličine (koja je stvarno nepoznata). Proučavaju se, stoga, mjerna odstupanja, odnosno mjerna nesigurnost rezultata.

Vidi: pogreška, mjerna; odstupanje, mjerno; nesigurnost, mjerna; zakon prijenosa pogrešaka

Područje: matematička obrada geodetskih podataka

EN: theory of errors

FR: théorie des erreurs

DE: Fehlerlehre

Definicija: Grana matematike koja se bavi skupovima. Iako se elementi te teorije naziru u starogrčkoj matematici, a i prije, kao matematička disciplina izgrađuje se u drugoj polovici XIX. st.

Vidi: skup

Područje: matematika

EN: theory, set

FR: théorie des ensembles

DE: Mengenlehre

Definicija: Znanstvena disciplina koja se bavi proučavanjem složenih pojava koje nazivamo sustavima, a nastala je iz potrebe pronalaženja takvih znanstvenih i praktičnih metoda pomoću kojih bi se mogli na znanstveni način analizirati i rješavati i oni problemi kod kojih tradicionalne i uobičajene znanstvene metode razvijene u drugim znanstvenim područjima ne daju zadovoljavajuće rezultate. Teorija sustava svoje postavke i zakone dokazuje logičkom analizom, matematikom i eksperimentom. Razvila se u okviru kibernetike, no zasebna je znanstvena disciplina. Začetnik teorije je američki biolog Ludwig von Bertalanffy.

Vidi: sustav

Područje: informatika

EN: theory, systems

FR: analyse systémique

DE: Systemtheorie

Definicija: Matematička grana koja se bavi slučajnim pojavama, osobito vjerojatnošću događaja. Nastala je u XVII. st. u vezi problema u igrama na sreću.

Područje: matematika

EN: theory, probability

FR: théorie des probabilités

DE: Wahrscheinlichkeitstheorie

Definicija: Predmetak u nazivu decimalne jedinice sa značenjem 10¹².

Područje: metrologija

EN: tera

FR: téra

DE: Tera

Definicija: Mjesto rada izvan sjedišta ureda ili poduzeća.

Područje: praktična geodezija

FR: terrain

DE: Gelände; Terrain; Feld

Definicija: Zemaljski, kopneni. Pridjev kojim se iskazuje odnos prema Zemlji. Npr. terestrički durbin, terestrička fotogrametrija, terestričko zračenje.

EN: terrestrial

FR: terrestre

DE: terrestrisch

Definicija: Teret na nekretnini koji korisniku tereta daje pravo da mu se na teret njezine vrijednosti ponavljano daju stvari ili čine radnje koje su sadržaj toga stvarnog tereta; stvarni tereti mogu biti tereti u korist nekretnina i tereti u korist osoba.

Područje: katastar i zemljišna knjiga

Definicija: Teretni list, list C; dio zemljišnoknjižnog uloška ili poduloška.

Vidi: upisi u teretovnicu

Područje: katastar i zemljišna knjiga

EN: sheet, encumbrance

Definicija: Ime pojedinog područja pod upravom neke teritorijalne jedinice.

Područje: kartografija

Definicija: Znanstveni ili stručni naziv ili ime za određeni pojam.

EN: term

DE: Terminus

Također: terminologija

Definicija: Ukupnost naziva koji se upotrebljavaju u nekom znanstvenom području, struci ili djelatnosti.

EN: terminology

FR: terminologie

DE: Terminologie

Definicija: Uređaj za zapis neprekidnih promjena temperature.

Područje: mjerni instrumenti

EN: thermograph; thermometer, recording

FR: thermometre enregisteur

DE: Thermometer, registrirendes; Thermograph

Također: termometar

Definicija: Instrument za mjerenje temperature: (1) promjenom volumena tekućina, npr. živin termometar; (2) promjenom zakrivljenosti bimetalne vrpce zbog različita toplinskog širenja sastavnica; (3) promjenom drugih fizikalnih veličina zbog pojava ovisnosti njihovih veličina ili svojstava o temperaturi, npr. električnih veličina (termoelementi, otporni termometar).

Vidi: termograf

Područje: mjerni instrumenti

EN: thermometer

FR: thermometre

DE: Thermometer

Definicija: Podjela 2D ravnine ili 3D tijela u diskretne prostorne elemente koji se dodiruju i prekrivaju ravninu ili tijelo. U radu s GIS-om koriste se regularne i neregularne teselacije. Regularna teselacija sastoji se od elemenata koji su istog oblika i veličine. Raster je primjer regularne teselacije. Neregularna teselacija je skup povezanih poligona različitih oblika i veličina koji zajedno čine cjeloviti pokrov područja. TIN je primjer neregularne teselacije.

Vidi: raster; mreža, trokutna nepravilna

Područje: GIS

EN: tessellation

FR: pavage

DE: Parkettierung

Vidi: poligoni, Thiessenovi

Definicija: Provjera kojom se utvrđuje zadovoljava li određeni ulazni podatak skup zadanih pravila i ograničenja.

Područje: informatika

EN: test, consistency

DE: Konsistenztest

Definicija: Statistički test u kojem se pod nul-hipotezom pretpostavlja da upotrijebljena statistika ima χ²-razdiobu. Primjenjuje se npr. u rješavanju sljedećih problema: test jednakosti varijance normalne razdiobe i neke posebne vrijednosti na osnovi procijenjene varijance uzorka uzetog iz te populacije; usporedba opažanih frekvencija s teorijskima prema predviđenom zakonu razdiobe ili određenom na osnovi opažanih vrijednosti; test neovisnosti i homogenosti.

Vidi: nul-hipoteza; razdioba, χ²-

Područje: statistika

EN: chi-squared test

FR: test χ²

DE: χ²-Test

Definicija: Postupak kojim se odlučuje o prihvaćanju ili odbacivanju jedne hipoteze u odnosu na razdiobu jedne ili više populacija. Donesena odluka rezultat je vrijednosti jedne ili više prikladnih statistika, računanih na osnovi opažanih vrijednosti uzorka uzetog iz promatrane populacije. Kako je vrijednost statistika podložna slučajnim varijacijama, pri odluci postoji izvjestan rizik pogreške. Važno je napomenuti da, općenito, svaki test a priori pretpostavlja da su izvjesne hipoteze verificirane (npr. hipoteza neovisnosti opažanja, hipoteza normalnosti razdiobe itd.). Te su pretpostavke osnovica testa.

Vidi: populacija; uzorak, statistički; pogreška prve vrste; pogreška druge vrste

Područje: statistika

EN: test, statistical

FR: test statistique

DE: Test, statistischer

Definicija: Dužina koja spaja dvije točke krivulje, a ujedno i duljina te dužine.

Vidi: sekanta

Područje: matematika

EN: chord

FR: corde

DE: Sehne; Chorde

Definicija: (1) Tijelo omeđeno četirima jednakostraničnim trokutima. Jedno od Platonovih tijela. (2) Bilo koja trostrana piramida.

Vidi: tijela, Platonova

Područje: matematika

EN: tetrahedron

FR: tétraedre

DE: Tetraeder; Vierflach

Definicija: Katastarska kultura kako je nazvana u austrijskom i mađarskom katastru zemljišta iz XIX. st.

Vidi: kultura, katastarska

Područje: katastar i zemljišna knjiga

Definicija: Faktor opažane ili izvedene veličine koji se najčešće uzima kao neimenovani broj obrnuto proporcionalan procijenjenoj varijanci . Pri usporedbi izravnih mjerenja različitih točnosti nekom stvarnom ili zamišljenom mjerenju dodjeljuje se težina jedan, tj. . Varijanca naziva se referencijska varijanca. Težine ostalih mjerenja izražene referencijskom varijancom su .

Područje: praktična geodezija, matematika

EN: weight

FR: poids

DE: Gewicht

Definicija: Težina koja je obrnuto proporcionalna kvadratu srednje pogreške funkcije.

Vidi: težina

Područje: matematička obrada geodetskih podataka

EN: weight of function

FR: poids de fonction

DE: Funktionsgewicht

Definicija: Masa jednoga kvadratnog metra papira izražena u gramima (g/m2). Taj način označivanja istisnuo je iz upotrebe prije upotrebljavanu težinu papira izraženu u kilogramima za 1000 araka, odnosno u nekim zemljama za 500 araka.

Napomena: Iako se radi o masi, uobičajeno se govori o težini papira.

Područje: kartografija

EN: weight of paper

FR: grammage

DE: Papiergewicht

Također: težišnica

Definicija: Prostorna krivulja koja opisuje smjer sile teže.

Vidi: nivoploha; polje sile teže, realno; otklon težišnice

Područje: satelitska i fizikalna geodezija

EN: vertical

FR: verticale

DE: Lotlinie

Definicija: Dužina koja spaja vrh s polovištem nasuprotne stranice trokuta.

Područje: matematika

EN: median(line) of a triangle

FR: médiane

DE: Schwerlinie; Seitenhalbierende

Definicija: Točka u kojoj se sijeku težišnice trokuta. Težište trokuta dijeli svaku težišnicu u omjeru 2:1. Ako su vrhovi trokuta u ravnini, onda je težište toga trokuta. Ako su radijvektori točaka , onda je radijvektor težišta trokuta ABC.

Područje: matematika

EN: barycenter

FR: barycentre

DE: Schwerpunkt; Massenmittelpunkt

Definicija: Često upotrebljavani rasterski format datoteka razvijen u korporaciji Aldus.

Vidi: podaci, TIFF

Područje: informatika

EN: TIFF (Tag Image File Format)

Definicija: Geoinformacijski sustav (GIS) razvijen u US Bureau of Census, s kartografskom bankom podataka u mjerilu 1:100 000. Izradio ga je US Geological Survey (USGS) u formatu Digital Line Graph (DLG), promijenjenom za TIGER-strukturu podataka.

Vidi: GIS; DLG

Područje: GIS; kartografija

EN: TIGER (Topologically Integrated Geographic Encoding and Referencing System)

Definicija: Zajednički naziv za pet pravilnih poliedara: tetraedar, kocku, oktaedar, dodekaedar i ikosaedar. Svako je od tih tijela konveksno i omeđeno jednakim pravilnim poligonima –stranama.

Naziv	Broj vrhova	Broj bridova	Strane	Broj strana
tetraedar	4	6	trokuti	4
kocka	8	12	kvadrati	6
oktaedar	6	12	trokuti	8
dodekaedar	20	30	peterokuti	12
ikosaedar	12	30	trokuti	20

Područje: matematika

Definicija: Tijelo koje je stvarno i mjesno nadležno.

Područje: katastar i zemljišna knjiga

Definicija: Idealno tijelo koje apsorbira svu zračenu energiju koja pada na njega, dostižući termalnu ravnotežu kada isijava maksimalni iznos dopušten po termodinamičkom zakonu.

Područje: fotogrametrija i daljinska istraživanja

EN: blackbody

FR: corps noir

DE: Körper, schwarzer

Definicija: Tijelo koje vodi i upravlja ispitivališnim ovlasnim sustavom i podjeljuje ovlast.

Vidi: ispitivalište; ovlast, ispitna

Područje: metrologija

EN: body; (laboratory) accreditation

FR: organisme d' accréditation (de laboratories)

DE: Akreditierungsstelle (für Prüflaboratorien)

Definicija: Normirno tijelo, priznato na nacionalnoj, regionalnoj ili međunarodnoj razini kojemu je glavna djelatnost, prema njegovu statutu, izrada, odobravanje ili donošenje norma koje su javno dostupne.

Vidi: tijelo, normirno; norma

Područje: metrologija

EN: body, standard

FR: organisme de normalisation

DE: Normungsorganisation

Definicija: Tijelo s priznatim djelatnostima u normiranju.

Područje: metrologija

EN: body, standardizing

FR: organisme a activitiés normatives

DE: Institution, normenschaffende

Definicija: Tijelo koje je materijalnim propisom ovlašteno za rješavanje o nekoj stvari kao prvi stupanj.

Područje: katastar i zemljišna knjiga

Definicija: Pravna cjelina koja se može sastojati od jedne ili više katastarskih čestica koje se nalaze u istoj katastarskoj općini, a čiji se sastav može promjeniti jedino zemljišnoknjižnim otpisom ili pripisom katastarskih čestica; katastarske čestice koje čine jedno zemljišnoknjižno tijelo ne mogu biti različito opterećene.

Područje: katastar i zemljišna knjiga

Vidi: mreža, trokutna nepravilna

Definicija: Temeljni tip podataka, npr. cjelobrojni, realni, logički, znakovni tip podataka. Tip podataka koji je dostupan s najjednostavnijom sklopovskom konfiguracijom računala.

Područje: informatika

Definicija: Vrsta znakovnog sustava kojega su sredstva izražavanja tipografski elementi upisivanja pisma.

Vidi: elementi, tipografski

Područje: kartografija

EN: typography

FR: typographie

DE: Typographie

Definicija: Sustav u kojem je računalo izravno povezano s tiskarskim strojem, te se podaci direktno prenose iz računala u tiskarski stroj.

Područje: kartografija

EN: printing, digital

DE: Digitaldruck

Definicija: Tiskovni postupak koji se sastoji u izradi i otiskivanju tiskovnih formi kojima je tiskovna površina udubljena.

Vidi: postupak, tiskovni; forma, tiskovna; bakrorez

Područje: kartografija

EN: printing, gravure

FR: procédé en creux

DE: Tiefdruck

Definicija: Tisak u dvije boje; jedna je najčešće crna, a druga neka od glavnih spektralnih boja.

Područje: kartografija

EN: printing, two-colour

FR: impression bicolore

DE: Zweifarbendruck

Definicija: Danas je glavni predstavnik plošnog tiska, a razvio se iz kamenotiska. Ofsetni tisak obuhvaća izradu i otiskivanje tiskovnih formi od cinčanog ili aluminijskog lima, plastičnih folija, jačeg papira te lima sastavljena od tankih slojeva dvaju ili triju metala (bimetalne, odnosno trimetalne ploče). Tiska se s tiskovne forme posredno, preko valjka s gumenom prevlakom, koja je najčešće debela oko dva milimetra.

Vidi: tisak, plošni; forma, tiskovna

Područje: kartografija

EN: printing, offset

FR: offset

DE: Offsetdruck

Definicija: Tiskovni postupak koji se sastoji u izradi i otiskivanju tiskovnih formi na kojima tiskovna površina praktički počiva u istoj ravnini sa slobodnom površinom.

Vidi: postupak, tiskovni; forma, tiskovna

Područje: kartografija

EN: printing, planographic

FR: procédé planographique

DE: Flachdruck

Definicija: Tisak u više od dviju boja.

Područje: kartografija

EN: printing, multicolour

FR: impression polychrome

DE: Mehrfarbendruck

Definicija: Tiskovni postupak koji se sastoji u izradi i otiskivanju tiskovne forme s povišenon (reljefnom, izbočenom) tiskovnom površinom.

Vidi: postupak, tiskovni; forma, tiskovna; drvorez

Područje: kartografija

EN: printing, relief

FR: procédé en relief

DE: Hochdruck

Također: titranje

Definicija: Periodična promjena jedne fizikalne veličine koja se na jednome mjestu prostora vremenski mijenja.

Napomena: Ako se periodična promjena može prikazati cikličnim funkcijama sinus ili cosinus, takvo se titranje naziva harmoničnim titranjem.

Područje: fizika

EN: oscillation

FR: oscillation

DE: Schwingung

Definicija: Presjecište optičke osi leće s graničnom plohom leće.

Područje: fizika (optika)

DE: Linsenscheitel

Definicija: Nalazi se na unutrašnjoj brušenoj plohi libele u presjecištu pravca koji prolazi njezinim središtem zakrivljenosti i markom libele.

Vidi: libela; libela, cijevna; libela, dozna; marka libele; vrhunjenje libele

Područje: mjerni instrumenti

EN: centre of level

FR: centre de la nivelle

Definicija: Uzak i relativno kratak morski pojas između dvaju nasuprotnih kopna, odnosno između dvaju otoka ili otoka i kopna. Spaja dvije veće morske površine. Tjesnac u kojem je prolazak brodova reguliran međunarodnim propisima naziva se međunarodni tjesnac. Radi neprekinutog i brzog tranzita brodovi uživaju slobodu plovidbe uz uvjet neškodljiva prolaska te uz poštovanje zakona i propisa obalne države.

Područje: pomorstvo

EN: strait

FR: détroit

DE: Meerenge

Definicija: Tlak vodene pare u hPa (hektopaskal).

Napomena: (1) Uz temperaturu i tlak zraka, osnovni je parametar o kojem ovisi indeks loma zraka, a to znači i brzina elektromagnetskog vala pri elektroničkom mjerenju duljine. (2) Mjeri se psihrometrom na osnovi mjerenja temperature vlažnog i suhog termometra ili higrometrom na osnovi mjerenja relativne vlage zraka.

Područje: mjerni instrumenti

EN: pressure, partial water vapour

DE: Partialdruck des Wasserdampfes

Vidi: tlak, atmosferski

Također: tlak, atmosferski

Definicija: Tlak zraka u donjem dijelu atmosfere. Na razini mora iznosi 101 300 Pa i smanjuje se s nadmorskom visinom. Tlak će se promijeniti za 1 mbar za visinske razlike 7,5 m u razini mora, odnosno za visinske razlike 11 m na nadmorskim visinama oko 3500 m. Tlak zraka ovisan je i o temperaturi zraka, sadržaju vlage i geografskoj širini. Na promjeni tlaka s visinom zasnovano je barometarsko mjerenje visinskih razlika.

Napomena: Atmosferski tlak značajan je parametar o kojem ovisi indeks loma zraka, a po tome i brzina elektromagnetskih valova, te se uz temperaturu zraka (i vlagu) obavezno mjeri (odnosno uzima ispravak) pri elektroničkom mjerenju duljina.

Područje: fizika

EN: pressure, atmospheric

FR: pression atmospherique

DE: Luftdruck

Definicija: (1) Crtež objekta izrađen u određenome mjerilu, a prikazuje projekciju tog objekta na horizontalnu ravninu. (2) U nacrtnoj geometriji, ortogonalna projekcija prostorne figure u ravninu tlocrta.

Područje: matematika

EN: plan

DE: Grundriss

Vidi: pedologija

Definicija: Senzor serije satelita Landsat (Landsat 4 i 5), ima 7 spektralnih kanala, prostornu rezoluciju 30 m i 120 m, te radiometrijsku rezoluciju 8 bita.

Vidi: Landsat; kanal, spektralni; rezolucija, prostorna; rezolucija, radiometrijska

Područje: fotogrametrija i daljinska istraživanja

EN: TM (Thematic Mapper)

Definicija: (1) Osnovni pojam geometrije koji se u aksiomatskoj izgradnji geometrije ne definira. U analitičkoj geometriji zadaje se svojim koordinatama. Točkom se naziva i element bilo kojeg prostora. (2) Objekt bez dimenzije koji određuje geometrijski položaj pomoću koordinata: (2.1) točka entiteta, (2.2) položaj točkastog objekta, npr. tornja, (2.3) točka natpisa, (2.4) točka za položaj teksta, npr. imena mjesta, (2.5) točka površine, (2.6) točka unutar površine s atributnom informacijom.

Područje: (1) matematika; (2) informatika, kartografija

EN: point; (2.1) entity point; (2.2) point feature; (2.3) label point; (2.5) area point

FR: point

DE: Punkt

Definicija: Zajednička točka nekoliko poligonskih ili nivelmanskih vlakova.

Vidi: vlak, poligonski; vlak, nivelmanski

Područje: praktična geodezija

EN: point, junction; point, nodal

FR: noeud d'un réseau; point nodal

DE: Knotenpunkt

Također: točka (optičkog sustava), čvorna

Definicija: Optički sustav ima dvije čvorne točke na optičkoj osi: čvornu točku (u prostoru) predmeta i čvornu točku (u prostoru) slike. Zraka svjetlosti koja stvarno ili u produžetku prolazi čvornom točkom predmeta izlazi iz sustava iz čvorne točke slike paralelno pomaknuta, a naziva se čvornom zrakom.

Napomena: Ako su početno i posljednje optičko sredstvo istog indeksa loma (npr. optički sustav u zraku, što je najčešće), čvorne točke identične su s glavnim točkama sustava.

Vidi: ravnina, glavna

Područje: fizika (optika)

EN: point, nodal

FR: point nodal

DE: Knotenpunkt

Definicija: Karakteristična točka objekta obuhvaćena izmjerom i prikazana na katastarskom planu.

Vidi: izmjera, detaljna

Područje: katastar i zemljišna knjiga, praktična geodezija

Definicija: Točka koja se određuje prilikom detaljne izmjere uz već određene točke.

Područje: praktična geodezija

Definicija: Točka s najvećom ili najmanjom visinom na krivulji zaobljenja pri zaobljivanju nivelete.

Vidi: zaobljenje nivelete

Područje: inženjerska geodezija

EN: point of inflection

DE: Bogenwechsel

Definicija: Probodište okomice spuštene iz projekcijskog središta na ravninu snimke.

Područje: fotogrametrija i daljinska istraživanja

EN: point, principal

FR: point principal du cliché

DE: Bildhauptpunkt

Definicija: Postupak u GIS-u upotrebljavan da se odredi koje su točke jednog skupa podataka sadržane u specifičnom poligonu drugog skupa podataka.

Područje: GIS

EN: point-in-polygon operation

DE: Punkt-im-Polygon-Operation

Definicija: Točka na vizurnoj osi dalekozora od koje je udaljenost mjerne letve proporcionalna očitanom odsječku letve.

Napomena: Kod dalekozora s vanjskim izoštravanjem analaktička točka nalazi se u žarištu predmeta objektiva. Udaljenost analaktičke točke od vertikalne osi je adicijska konstanta daljinomjera s nitima.

Vidi: niti, daljinomjerne; dalekozor, analaktički

Područje: mjerni instrumenti

EN: centre anallactic, point, anallactic

FR: centre anallactique; centre d'annalatisme

Definicija: Točka izmjere s dobro vidljivom signalizacijom i točno određenim mjestom koje se pri mjerenju vizira.

Vidi: viziranje; marka, ciljna

Područje: mjerni instrumenti

EN: point, target

FR: point de vise

DE: Zielpunkt

Također: točka, detaljna

Definicija: Mjerna točka kojom se označuje položaj ili visina karakteristična za prikaz određenog područja ili građevine i drugih objekata na geodetskom planu.

Područje: praktična geodezija

EN: point, position

FR: point de détail

DE: Detailpunkt

Definicija: Pomoćna točka na cilju koja se opaža (npr. ciljna točka ekscentričnog signala ili marke). U svrhu računa centriranja mjerenog pravca određuju se elementi ekscentričnosti.

Vidi: račun centriranja

Područje: praktična geodezija

EN: point, eccentric target

FR: point visé excentrique

DE: Zielpunkt, exzentrischer

Definicija: Stajališna pomoćna točka u blizini stalne točke na kojoj se izvode mjerenja, kada je to nemoguće sa stalne geodetske točke. Točno se određuju elementi ekscentričnosti u svrhu računa centriranja mjernih pravaca. Nakon popravaka pravci imaju mjerne vrijednosti kao da su mjereni s geodetske točke.

Vidi: račun centriranja

Područje: praktična geodezija

EN: point, auxiliary; station, auxiliary

FR: point auxiliare; station excentrée

DE: Standpunkt, exzentrischer

Definicija: Točka na snimci od koje se u radijalnim smjerovima projiciraju deformacije radi nagnutosti snimke.

Područje: fotogrametrija i daljinska istraživanja

EN: isocenter; point, focal

FR: isocentre; point focal

DE: punkt, winkeltreuer; Fokalpunkt

Definicija: Polazna točka dvodimenzionalne terestričke mreže na koju se odnosi lokalni geodetski datum.

Vidi: datum, lokalni

Područje: geodezija, geoinformatika

EN: point, fundamental

DE: Fundamentalpunkt

Definicija: Skraćeni naziv za stalnu i posebno postavljenu geodetsku točku.

Područje: praktična geodezija

Vidi: ravnina, glavna

Definicija: Točka kojoj je položaj i/ili visina određena s katastarskog plana ili koja je određena grafičkom izmjerom zemljišta.

Vidi: plan, katastarski; izmjera, grafička

Područje: katastar i zemljišna knjiga

EN: point fixed graphically

FR: point graphiqué

DE: Punkt, graphisch bestimmter

Definicija: (1) Stajališna ili opažana točka pri kontrolnom mjerenju. (2) Svaka točka, položajna ili visinska, koja je identificirana na snimci a služi za određivanje položaja pojedinačne snimke ili grupe snimaka. Točke mogu biti označene (signalizirane) posebnim oznakama na terenu prije snimanja – signalizirane kontrolne točke, mogu biti dobro uočljivi i definirani prirodni detalji – prirodne točke, ili posebno označene (gravirane) točke na snimkama – umjetne točke.

Vidi: mjerenje, kontrolno

Područje: (1) inženjerska geodezija; (2) fotogrametrija i daljinska istraživanja

EN: point, control; mark, witness

FR: point de contrôle

DE: Kontrollpunkt

Definicija: Trigonometrijska točka na kojoj se koordinate i azimut određuju astronomskim metodama. Takve astronomske točke služe za apsolutnu orijentaciju trigonometrijske mreže i za povećanje njezine točnosti.

Vidi: točka, trigonometrijska; mreža, trigonometrijska

Područje: satelitska i fizikalna geodezija

EN: point, Laplace

FR: point de Laplace

DE: Laplace-Punkt

Definicija: Mjesto na međi obilježeno međnom oznakom.

Vidi: oznaka, međna

Područje: katastar i zemljišna knjiga

EN: point, parcel border

DE: Grenzpunkt

Definicija: Svaka točka s koje ili prema kojoj se mjeri.

Napomena: (1) Mjerna točka može biti određena točka na građevini ili gradilištu. (2) Mjerna točka na koju se postavlja mjerni instrument naziva se stajalište instrumenta.

Vidi: točka, stalna; stajalište

Područje: praktična geodezija

EN: point, measuring

FR: station; point de mesure

DE: Meßpunkt

Definicija: Stalna visinska točka kojoj je visinska vrijednost određena nivelmanom.

Vidi: reper; nivelman

Područje: praktična geodezija

EN: point, bench

FR: repere de nivellement

DE: Nivellmentspunkt

Definicija: Mjerna točka kojoj se položaj treba odrediti ili iskolčiti određenim načinom izmjere.

Područje: praktična geodezija

EN: point, new

FR: point a determiner

DE: Neupunkt

Definicija: Točka koja se tako preslikala na snimci da je njezinu identifikaciju moguće nedvojbeno utvrditi, te da ima poznate koordinate u koordinatnom sustavu snimanog objekta. Kao orijentacijske točke služe bilo topografski detalji koji se mogu lako, sigurno i dovoljno točno identificirati na snimci, bilo proizvoljne točke koje se posebno signaliziraju prije snimanja.

Područje: fotogrametrija i daljinska istraživanja

EN: point, orientation

FR: point d’orientation

DE: Orientierungspunkt

Definicija: Prijelomna točka poligonskog vlaka na kojoj se mjere kutovi, a između točaka duljine stranica. Za svaku poligonsku točku određuju se njezine koordinate.

Vidi: vlak, poligonski

Područje: praktična geodezija

EN: point, traverse

FR: point de cheminement; point de polygon

DE: Polygonpunkt

Vidi: točka, detaljna

Definicija: Točka s poznatim i dovoljno točnim koordinatama na koju se povezuju druga geodetska mjerenja.

Područje: praktična geodezija

EN: point, junction

FR: point de rattachement

DE: Anschlusspunkt

Vidi: stajalište

Također: točka, stalna

Definicija: Trajno označena geodetska mjerna točka kojoj su određene koordinate i koja se koristi kao referencijska točka za ostala mjerenja.

Vidi: točka, mjerna; znak stalne točke; stabilizacija točaka

Područje: praktična geodezija

EN: point, permanent; point, permanently marked

FR: repere coordonné; point de conservation durable

DE: Festpoint

Vidi: točka, trigonometrijska

Definicija: Točka trigonometrijske mreže kojoj se određuju koordinate i visina i trajno je označena na terenu.

Vidi: mreža, trigonometrijska; točka, stalna; mjerenje visinskih razlika, trigonometrijsko

Područje: geodezija

EN: point of trigonometrical network; point of triangle; triangulation station

FR: point de canevas trigonometrique; point de triangle; point trigonométrique

DE: Dreieckpunkt; Punkt, trigonometrischer

Definicija: Točka položajno određena umjeravanjem od međnih točaka, međa ili drugih objekata.

Vidi: umjeravanje

Područje: katastar i zemljišna knjiga, praktična geodezija

Definicija: Topografski detalj, gravirana, rjeđe signalizirana točka, obilježena na aerosnimkama, koja povezuje susjedne aerosnimke u blok, koordinate joj se određuju metodama aerotriangulacije, a služi za orijentaciju pojedinačnih modela u fotogrametrijskoj izmjeri. U digitalnoj fotogrametriji vezna točka može biti jedinstveni raspored elemenata slike koji digitalni sustavi mogu automatski odabrati, no u tom slučaju točke služe samo za potrebe aerotriangulacije, odnosno određivanje elemenata vanjske orijentacije svake pojedinačne snimke, jer su određene samo svojim slikovnim koordinatama.

Vidi: aerotriangulacija; orijentacija, vanjska

Područje: fotogrametrija i daljinska istraživanja

EN: point, control

FR: point de contrôle

DE: Paßpunkt

Definicija: Markantne točke na terenu koje se mogu prepoznati na snimci te se rabe za geometrijsku korekciju snimke.

Vidi: korekcija, geometrijska

Područje: fotogrametrija i daljinska istraživanja

EN: points, ground control

DE: Geländekontrolpunkten

Definicija: Mjera ispravnosti proračuna ili mjerenja; stupanj u kojem se rezultat približava pravoj ili prihvaćenoj vrijednosti. U prvom značenju označuje koliko je rezultat točan, u drugome s koliko je pojedinosti prikazan. Na primjer, broj 3,14159265 daje više pojedinosti o vrijednosti broja π od broja 3,14, pa je i točniji od njega. S druge strane broj 3,214 ima više znamenki od broja 3,14 (točniji prikaz), ali je od njega netočniji po vrijednosti.

Područje: matematika

EN: accuracy

FR: exactitude

DE: Genauigkeit

Definicija: Točnost atributa odnosi se na mogućnost mjerenja atributa nekog položaja ili objekta koji je već prostorno definiran. Točnost atributa katkad je teško odvojiti od položajne točnosti jer se nekim objektima određuje položaj u procesu određivanja atributa, npr. granice klasa vrste tala ili vegetacije. Visina se katkad smatra koordinatom, a katkad atributom nekog položaja.

Područje: informatika

EN: accuracy, attribute

DE: Attributgenauigkeit

Definicija: Propis koji određuje da se detaljna izmjera izvede barem onom točnošću koja odgovara geometrijskoj točnosti katastarskog plana.

Vidi: izmjera, detaljna

Područje: katastar i zemljišna knjiga, praktična geodezija

Definicija: Propis koji određuje da se ponovnim obilježavanjem međe postigne ona položajna točnost koju ima prvobitna izmjera.

Vidi: točnost, položajna

Područje: katastar i zemljišna knjiga, praktična geodezija

Definicija: Propis prema kojem podaci katastarske izmjere moraju biti tako točni da se može uspostaviti stanje na zemljištu onakvo kakvo je bilo u trenutku izmjere.

Vidi: izmjera, katastarska

Područje: katastar i zemljišna knjiga, praktična geodezija

Definicija: Podudarnost položaja neke točke određene s katastarskog plana prema stvarnom položaju te točke na zemljištu (geometrijska točnost), te suglasje između značenja objekta na katastarskom planu iskazanog određenim kartografskim znakom i stvarnog značenja objekta na zemljištu (značenjska točnost).

Vidi: plan, katastarski

Područje: katastar i zemljišna knjiga

Vidi: točnost, mjerna

Definicija: Svojstvo mjernog instrumenta da daje (pokazuje) mjerne vrijednosti bliske pravoj vrijednosti mjerene veličine.

Vidi: razred točnosti

Područje: metrologija

EN: accuracy of a measuring instrument

FR: exactitude d'un instrument de mesure

DE: Meßgenauigkeit des Instrumentes

Također: točnost ponavljanja

Definicija: Podatak koji pokazuje s kojom točnošću uređaj, npr. rasterski ploter, može ponoviti crtež.

Vidi: ploter, rasterski

Područje: informatika

EN: repeatability

DE: Wiederholgenauigkeit

Definicija: Odstupanje dijela crteža ili cijelog crteža od njegova teorijskog položaja. Pri crtanju rukom može se postići točnost crteža od oko 0,2 mm. Ta se veličina naziva granica grafičke točnosti ili maksimalna točnost crteža.

Područje: kartografija

EN: accuracy, draughting

FR: précision du dessign

DE: Zeichengenauigkeit

Definicija: Bliskost slaganja između mjernog rezultata i istinite vrijednosti mjerene veličine ili dogovorene vrijednosti veličine uzete kao istinite.

Napomena: (1) "Točnost" je kvalitativan pojam. (2) Izrazi "točnost" i "preciznost" moraju se upotrebljavati u ispravnom smislu i ne smiju se zamijeniti.

Vidi: preciznost mjerenja

Područje: metrologija

EN: accuracy of measurement

FR: exactitude de mesure

DE: Meßgenauigkeit

Također: točnost, položajna

Definicija: Mjera numeričke razlike između mjerenja ili predodžbe položaja točke i njezina pravog položaja.

Područje: kartografija

EN: accuracy, positional

DE: Ortungsgenauigkeit

Definicija: Odnosi se na kvalitetu kojom su geografski objekti opisani u skladu s odabranim modelom. S obzirom na značenje "stvari" raspravljanog skupa (stvarnosti) semantička točnost odnosi se na značenje geografskih objekata, a ne na njhov geometrijski prikaz.

Područje: kartografija

EN: accuracy, semantic

DE: Genauigkeit, semantische

Definicija: Mjerna točnost instrumenta, mjerila ili mjernog uređaja ako su pri mjerenjima mjerne veličine djelovanja utjecajnih veličina zanemarive. Pogreška mjerila određena u referencijskim uvjetima.

Napomena: (1) Izraz "unutrašnja točnost" ne smije se zamijeniti s preciznošću, a time ni s pojmom mjerne ponovljivosti. (2) Za razliku od "unutrašnje točnosti" upotrebljavao se i izraz "vanjska točnost", no ti su izrazi s obzirom na definiciju preciznosti i točnosti danas zastarjeli. Izraz "vanjska točnost" ne smije se brkati s pojmom mjerne obnovljivosti.

Vidi: točnost, mjerna; preciznost mjerenja; ponovljivost, mjerna; obnovljivost, mjerna

Područje: metrologija, mjerni instrumenti

EN: accuracy, internal

FR: exactitude interne

DE: Genauigkeit, innere

Definicija: Pojam uveo H. Wolf (1966) kao mjeru točnosti pri mjerenjima uz djelovanje utjecajnih veličina (npr. u terenskim uvjetima), a određuje se na osnovi odstupanja sredine mjernih nizova od ukupne srednje vrijednosti.

Napomena: Prema definiciji pojma točnosti mjerenja kao ocjene kvalitete mjerenja i uvođenja nove terminologije, taj je pojam zastario.

Vidi: točnost, unutrašnja

Područje: mjerni instrumenti

EN: accuracy, external

FR: exactitude externe

DE: Genauigkeit, außere

Područje: katastar i zemljišna knjiga

Definicija: Svjetlosni tok (Φ) izvora svjetlosti fotometrički je vrednovano zračenje na osnovi međunarodno prihvaćene krivulje za spektralnu osjetljivost oka adaptiranoga za vid čunjića. Budući da je svjetlosni tok fiziološki uslovljena veličina, za praktično objektivno mjerenje, najčešće primjenom fotoćelije, mora se izvesti umjeravanje na osnovi spektralne osjetljivosti oka. Jedinica svjetlosnog toka SI = nit × metar² × steradijan = lumen. Lumen (znak lm) je svjetlosni tok koji u prostorni kut 1 steradijan odašilje točkasti izvor čija svjetlosna jakost u svim pravcima prostora iznosi 1 kandelu.

Vidi: osjetljivost oka, spektralna; sjajnost; količina svjetlosti; fotoćelija

Područje: fizika (optika)

EN: flux, luminous; flux, light

FR: flux luminieux

DE: Lichtstrom

Definicija: Prenosivi radiotelefon.

Područje: praktična geodezija

EN: walkie-talkie

FR: talkie-walkie

DE: Handsprechfunkgerät; Walkie-Talkie

Vidi: odstupanje, dopušteno

Definicija: Karakteristika osjeta boje kojom se razlikuju dvije kromatske boje pri istoj svjetlini i zasićenosti. Ton boje pokazuje različitost osjeta boja u svjetlosti različitih valnih duljina. Bojama koje postupno prelaze od crvenoga do ljubičastoga zatvara se krug tonova boja ili bojeni krug. Akromatske boje nemaju tona, a zasićenost im je ništična. Razlikuju se samo svjetlinom.

Vidi: boja

Područje: fizika (optika)

EN: hue

DE: Buntton

Definicija: Potpuno ujednačen ton neke boje, dobiven

Definicija: Trajno, postupno mijenjanje tonske vrijednosti neke boje.

Područje: kartografija

EN: vignetting

DE: Verlaufenlassen

Definicija: Jedan od oblika energije uzrokovane gibanjem najsitnijih čestica tvari. Oznaka veličine toplotnog stanja nekog tijela je temperatura.

Područje: fizika

EN: heat

FR: chaleur

DE: Wärme; Wärmemenge

Definicija: (1) Mjerni postupak kojim se određuju veličina, oblik i položaj objekata u prostoru, a ujedno i postupak pojmovnog tumačenja pojedinih objekata i njihova međusobnog razlikovanja. Topografija je tehnička disciplina u okrilju geodezije. Njezin je prvenstveni zadatak izrada topografskih karata. (2) Natpojam za sve prirodne i antropogene objekte na Zemljinoj površini (šume, vode, zgrade, ceste itd.) i njihove međusobne odnose.

Vidi: karta, topografska; geodezija

Područje: praktična geodezija; kartografija

EN: topography

FR: topographie

DE: Topographie

Definicija: Proučavanje onih svojstava geometrijskih likova koji su nepromjenljivi pri neprekidnim deformacijama. U GIS-u, topološki odnosi, kao što su povezanost, susjedstvo i relativni položaji, uobičajeno su izraženi kao odnosi među čvorovima, vezama i poligonima.

Vidi: povezanost; susjedstvo; prostor, topološki

Područje: matematika, GIS

EN: topology

FR: topologie

DE: Topologie

Definicija: Vlastita imena dodijeljena topografskim objektima. Zajednički naziv za geografska i izvanzemaljska imena.

Vidi: imena, geografska; objekt, topografski

Područje: kartografija

EN: toponyms

FR: toponyms

DE: Toponyme

Definicija: (1) Ukupnost toponima nekog područja. (2) Znanost koja se bavi proučavanjem toponima.

Vidi: toponimi

Područje: kartografija

EN: toponymy

FR: toponymie

Također: toponomastika

Definicija: Grana onomastike koja proučava značenje i nastanak toponima.

Vidi: onomastika; toponimi

Područje: kartografija

EN: toponymy

FR: toponymie

Definicija: Na zaslonu, crvena, zelena i plava boja koje su osvijetljene u slikovnoj cijevi različitom svjetlinom kako bi se kreirale određene boje. Na pisaču u boji, topovi u boji su uređaji koji upućuju cijan, žutu i magentu te katkad i crnu tintu na papir.

Područje: informatika

EN: colour guns

Definicija: Krivulje koje sijeku sve krivulje dane familije krivulja (ili ploha) pod istim kutom.

Područje: matematika

EN: trajectories, isogonal

Definicija: Krivulje koje sijeku krivulje dane familije krivulja pod pravim kutom.

Područje: matematika

EN: trajectories, orthogonal

FR: trajectoire orthogonal

DE: Trajektorien, ortogonale

Također: traka

Definicija: Plastična traka presvučena magnetizirajućim materijalom na koju se mogu spremati podaci. Trake koje se upotrebljavaju s elektroničkim računalima slične su trakama koje služe za snimanje glazbenih zapisa. Pristup podacima na trakama puno je sporiji od pristupa podacima na disku jer su trake medij koji omogućuje samo sekvencijalni pristup, što znači da se pristup jednom mjestu na traci može ostvariti samo pristupanjem svim mjestima koja prethode. Upotrebljavaju se pretežno za dugoročno čuvanje, odnosno arhiviranje i za pričuvne kopije podataka.

Područje: informatika

EN: tape; tape, magnetic

FR: bande magnétique

DE: Magnetband

Definicija: Uža ili šira traka uz graničnu liniju na karti, obično u nekoj boji kojom se granica izrazitije ističe.

Područje: kartografija

EN: band, boundary

FR: liseré

DE: Grenzband

Definicija: Najčešće je to preračunavanje iz jednoga koordinatnog sustava u drugi.

Područje: geodezija, geoinformatika

EN: transformation

FR: transformation

DE: Transformation

Definicija: Uzajamno jednoznačno preslikavanje ravnine ili prostora na sebe, pri čem se tri točke koje leže na jednom pravcu preslikavaju na tri točke koje također leže na jednom pravcu. Osnovna svojstva su da se paralelni pravci preslikavaju u paralelne pravce, a u prostoru paralelne ravnine u paralelne ravnine. Afino preslikavanje u ravnini zadaje se formulom:

Područje: matematika

EN: transformation, affine

FR: transformation affine

DE: Affintransformation

Također: transformacija, Helmertova

Definicija: Transformacija koordinata u ravnini ili prostoru koja se sastoji od translacije, rotacije i promjene mjerila.

Područje: matematika

EN: transformation, Helmert

FR: transformation de Helmert

DE: Helmert-Transformation; Ähnlichkeitstransformation

Definicija: Način pismenog prenošenja riječi iz jednog jezika ili pisma u drugi. Obično način pisanja geografskih imena iz drugih jezika ili pisama na jeziku i pismu korisnika karte. Postoji nekoliko načina transkripcije: 1) ortografski – kada se piše onako kako se piše na jeziku iz kojeg riječ potječe; 2) fonetski – kada se piše onako kako se izgovara na jeziku iz kojeg potječe, ali pismom i ortografskim pravilima jezika korisnika karte (na jeziku u kojem se izdaje karta); 3) transliteracija – zamjena slova jednog pisma slovima drugoga, pri čem se svako slovo zamjenjuje odgovarajućim ili sličnim slovom na pismu korisnika, bez obzira na izgovor; 4) tradicionalni – kada se piše onako kako je uobičajeno na jeziku korisnika karte, iako takvo ime ne odgovara imenu na jeziku iz kojeg potječe; 5) prijevodni – kada se ime prevodi po značenju s jednog jezika na drugi, ako je to moguće; 6) konvencionalni – kada se prihvaćeno ime piše prema sporazumu (konvenciji) između dviju – obično susjednih – država, iako u svakoj od tih država postoji za to mjesto i tradicionalno ime.

Područje: kartografija

EN: transcription system

FR: transcription

DE: Transkriptionssystem

Definicija: Izometrija koja nema fiksnih točaka ili je jednaka identičnom preslikavanju. Može se opisati kao preslikavanje kod kojeg se sve točke pomiču za istu udaljenost paralelno s danim pravcem.

Područje: matematika

EN: translation

FR: translation

DE: Translation; Parallelverschiebung

Definicija: Jedan od načina transkripcije, u kojem se svako slovo jednog pisma zamjenjuje slovom drugoga, bez obzira na izgovor.

Vidi: transkripcija geografskih imena

Područje: kartografija

EN: transliteration key

FR: translitération

DE: Transliterationsschlüssel

Definicija: Prolazak zračenja kroz sredstvo bez promjene frekvencije.

Područje: fizika (optika)

EN: transmission

FR: transmission

DE: Transmission

Definicija: Općenito: prozirnost, providnost. U optici, propusnost optičkog sustava za svjetlost. U fotooptici, stupanj transmisije na određenome mjestu fotosloja nakon osvjetljenja.

Područje: fizika (optika)

EN: transparency

FR: transparence

DE: Transparenz

Definicija: U praktičnoj geodeziji naziv za kutomjer.

Područje: praktična geodezija

EN: protractor

DE: Transporteur; Winkelmesser

Definicija: Sprava za kartiranje točaka snimljenih polarnom metodom.

Područje: praktična geodezija

Definicija: Pravac koji siječe dva ili više pravaca.

Područje: matematika

EN: transverzal

FR: droite sécante; sécante

DE: Transversale; Querlinie

Definicija: Četverokut s dvjema paralelnim stranicama. Paralelne stranice nazivaju se bazama, preostale dvije stranice krakovima, udaljenost paralelnih stranica visinom, a spojnica polovišta krakova srednjicom trapeza. Površina trapeza: , gdje su a, c baze, v visina trapeza.

Područje: matematika

EN: trapezoid; trapezium

FR: trapeze

DE: Trapez

Definicija: Projektirana os komunikacije (prometnice) nanesena na planu ili iskolčena na terenu.

Vidi: iskolčenje

Područje: inženjerska geodezija

EN: route; track

FR: tracé

DE: Trasse

Definicija: Iskolčenje pravaca pomoću trasirki ili znački.

Vidi: trasirka

Područje: praktična geodezija, inženjerska geodezija

EN: design, route

FR: jalonnement

DE: Trassierung; Linienführung

Definicija: Iskolčenje projektirane osi komunikacije (prometnice).

Vidi: trasiranje

Područje: inženjerska geodezija

EN: design, traffic route; design, transportation route

DE: Trassierung von Verkehrswegen

Definicija: Štap duljine jedan ili više metara i oko 3 cm debljine, s crveno-bijelim poljima (oko 50 cm duljine) i sa željeznim stožastim vrhom, koji se koristi za mjerenja, aliniranja i trasiranja, kako bi se točka terena učinila vidljivom.

Vidi: aliniranje; trasiranje

Područje: praktična geodezija, inženjerska geodezija

EN: flagpole; pole, ranging; rod, ranging (SAD); pole, sight

FR: jalon; piquet de mire; jalon d'arpentage

DE: Fluchtstab

Definicija: Plodovi ili točno izražena svota novca koja se upisuje u zemljišnu knjigu kao sadržaj hipoteke; svota može biti iskazana u skladu s pravilima o indeksnoj i vlautnoj klauzuli; za tražbinu za koju je ugovoreno i plaćanje kamate upisuje se i kamatna stopa ili zakonska kamata, a za ugovoreno plaćanje u anuitetima, anuitetna otplata; ako se hipotekom osiguravaju tražbine koje bi mogle nastati iz odobrenoga kredita, preuzetoga poslovodstva, s naslova jamstva ili naknade štete ili druge tražbine koje bi tek imale nastati nakon nekoga vremena ili nakon ispunjenja nekoga uvjeta, u ispravi na temelju koje se dopušta upis dovoljno je odrediti najviši iznos glavnice koji mogu imati kredit ili odgovornost.

Vidi: hipoteka

Područje: katastar i zemljišna knjiga

Također: tražilica

Definicija: Program kojem se pristupa s udaljenog računala i koji korisnicima omogućuje pretraživanje i nalaženje informacija na internetu. Najpoznatije tražilice su Google, Alta Vista, Yahoo, Lycos, Infoseek i druge.

Područje: informatika

EN: search engine

FR: moteur de recherche

DE: Suchmaschine

Definicija: Pomoćni uređaj kamere koji omogućava promatranje vidnog polja kamere.

Vidi: kamera

Područje: fotogrametrija i daljinska istraživanja

Definicija: Postupak definiranja kriterija po kojima su prepoznatljivi uzorci slikovnih podataka u svrhu klasifikacije.

Vidi: klasifikacija

Područje: fotogrametrija i daljinska istraživanja

EN: training

FR: formation

DE: Training

Definicija: Metoda generiranja signatura za klasifikaciju gdje je operater izravno uključen u postupak prepoznavanja uzoraka, tj. odabire trening-uzorke iz podataka koji bi bili klasificirani.

Vidi: trening-uzorak

Područje: fotogrametrija i daljinska istraživanja

EN: training, supervised

DE: Training, überwachtes

Definicija: Računalno automatizirana metoda prepoznavanja uzoraka kojom računalo svrstava piksele u klase bez instrukcija operatera.

Područje: fotogrametrija i daljinska istraživanja

EN: training, unsupervised

DE: Training, unüberwachtes

Također: trening-područje

Definicija: Odabrani piksel ili uzorci Zemljine površine poznatih svojstava, koji predstavljaju potencijalnu klasu.

Područje: fotogrametrija i daljinska istraživanja

EN: training area; training sample

FR: partie de formation; échantillon de formation

DE: Trainingbereich; Trainingfläche

Vidi: trening-područje

Definicija: Mjerenje kutova u mreži međusobno povezanih trokuta i određivanje računom duljina izabranih stranica ili osnovica radi određivanja položaja točaka u mreži.

Vidi: mreža, trigonometrijska

Područje: geodezija

EN: triangulation

FR: triangulation

DE: Triangulation

Definicija: Metoda uklapanja trokuta u skup točaka. Trokuti su definirani uvjetom da opisana kružnica bilo kojeg trokuta ne sadrži nikakve druge točke podataka osim one tri koje ga definiraju. To je metoda koja tvori trokute s malom razlikom u duljini. Rezultirajući trokuti mogu se koristiti kao nepravilna teselacija za interpolaciju drugih točaka na plohi. Ime dobila prema ruskom matematičaru Borisu Nikolajeviču Deloneu.

Vidi: teselacija

Područje: matematika, GIS

EN: triangulation, Delaunay

FR: triangulation de Delaunay

DE: Delaunay-Triangulation

Definicija: List ili sekcija dobivena podjelom područja preslikavanja, paralelama s osima x i y pravokutnoga koordinatnog sustava. U koordinatnim sustavima austrijskog i mađarskog katastra zemljišta iz XIX. st. veličina mu je 4000×4000 bečkih hvati. Dijelio se na 4×5 = 20 detaljnih listova veličine 1000×800 hvati, što u mjerilu 1:2880 iznosi 65,85×52,68 cm.

Područje: katastar i zemljišna knjiga

Definicija: Stručnjak koji se bavi triangulacijom.

Vidi: triangulacija

Područje: geodezija

EN: trig surveyor; triangulator

FR: triangulateur

DE: Trigonometer

Vidi: točka, trigonometrijska

Definicija: Grana geometrije u kojoj se za određivanje elemenata trokuta i odnosa među njima upotrebljavaju trigonometrijske funkcije. Proučavanje svojstava tih funkcija i njihova primjena na različite matematičke probleme, uključujući i rješavanje trokuta, sadržaj su trigonometrije. Naziv trigonometrija grčkog je podrijetla i znači “mjerenje trokuta”.

Vidi: funkcije, trigonometrijske

Područje: matematika

EN: trigonometry

FR: trigonométrie

DE: Trigonometrie

Definicija: Dio geometrije koji obrađuje sferne trokute.

Područje: matematika

EN: trigonometry, spherical

FR: trigonométrie sphérique

DE: Trigonometrie, sphärische

Definicija: Mjerenje duljina stranica u mreži međusobno povezanih trokuta radi određivanja položaja točaka u mreži.

Vidi: mreža, trigonometrijska

Područje: geodezija

EN: trilateration

FR: trilatération

DE: Trilateration

Definicija: Fotografski objektiv koji se sastoji od dviju vanjskih sabirnih leća i unutarnje rastresne. Najjednostavniji objektiv kojem je osim sfernog i kromatskog otklona djelomično ispravljen i astigmatizam kosih zraka. Zbog dobre korekcije tvorio je polazni oblik za mnoge sustave objektiva.

Područje: fizika (optika)

EN: triplet (objective)

FR: triplet (objectif)

DE: Triplet

Definicija: Najmanji konveksni skup u ravnini koji sadrži tri nekolinearne točke. Točke se nazivaju vrhovima, a spojnice stranicama trokuta.

Područje: matematika

EN: triangle

FR: triangle

DE: Dreieck

Definicija: Trokut kojemu su dvije stranice jednake (krakovi). Treća stranica naziva se bazom ili osnovicom

Vidi: trokut

Područje: matematika

EN: triangle, isosceles

Definicija: Trokut kojemu je jedan kut pravi. Površina pravokutnog trokuta , gdje su duljine kateta. Trokut sa stranicama a, b, c je pravokutan s pravim kutom nasuprot stranici c ako i samo ako vrijedi (Pitagorin poučak).

Područje: matematika

EN: triangle, right (-angled)

FR: triangle rectangle

DE: Dreieck, rechtwinkliges

Definicija: Trokut na površini sfere što ga opisuju tri glavne kružnice. Pritom se stranice mjere poput kutova. Zbroj stranica sfernog trokuta može iznositi od 0° do 360°. Pri rješavanju sfernog trokuta može se upotrijebiti Napierovo pravilo.

Vidi: pravilo, Napierovo

Područje: matematika

EN: triangle, spherical

FR: triangle sphérique

DE: Kugeldreieck

Definicija: Par istokračnih metalnih trokuta s ugraviranom podjelom i noniusom pomoću kojih se na planu mogu kartirati pojedine točke ili s plana očitati njihove koordinate.

Vidi: nonijus

Područje: praktična geodezija

Definicija: Dio na kojem leži instrument i nosi vertikalnu osovinu oko koje se okreće alhidada. Sastoji se od osnovne ploče, opružne ploče, dijela za prihvat i centriranje vertikalne osovine (većinom valjčana oblika) i podnožnih vijaka (najčešće tri). Tronožac se najčešće može odvojiti od instrumenta radi prisilnog centriranja.

Vidi: dio, donji; ploča, osnovna; ploča, opružna; centriranje, prisilno

Područje: mjerni instrumenti

EN: tribrach

FR: embase; triangle de calage

DE: Dreifuß; Instrumentenfuß

Definicija: Najniži dio Zemljine atmosfere koji se proteže od 0 do 50 km visine.

Vidi: kašnjenje, troposfersko

Područje: satelitska i fizikalna geodezija

EN: troposphere

FR: troposphere

DE: Troposphäre

Također: tumač znakova

Definicija: Grafički prikaz koji sadrži usvojene kartografske znakove s objašnjenjem njihova značenja, značenje primijenjenih boja za obojene površine, objašnjenje za ekvidistanciju izohipsa i natpise na karti.

Područje: kartografija

EN: legend; key; reference

FR: légende

DE: Zeichenerklärung; Legende

Također: tunel, umjetni

Definicija: U otvorenom usjeku ozidana i zatrpana cijev. Često se koristi u gradovima.

Područje: inženjerska geodezija

Definicija: Tužba kojom se traži od suda da se predbilježba opravda u svrhu njezina pretvaranja u uknjižbu; dopuštena u roku od petnaest dana od dana dostave rješenja kojim je predbilježba dopuštena.

Vidi: predbilježba

Područje: katastar i zemljišna knjiga

Definicija: Zahtijevanje ispravka zemljišne knjige pred nadležnim tijelom pokretanjem parnice; na nju se primjenjuju pravila koja vrijede za brisovnu tužbu.

Vidi: tužba, brisovna

Područje: katastar i zemljišna knjiga

Definicija: Tužba koju je ovlašten podnijeti nositelj nekoga knjižnog prava kojemu je to pravo povrijeđeno uknjižbom u korist neke druge osobe; njome se zahtijeva uspostava prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja; bilježi se u zemljišnoj knjizi kao zabilježba spora.

Vidi: prava, knjižna

Područje: katastar i zemljišna knjiga